Ovo je jedan od Murakamijevih romana koji neće iznenaditi njegove posvećene čitaoce, pre svega zato što je u pitanju standardni nivo kvaliteta njegovog pripovedačkog umeća. Tema kojoj se ovog puta posvetio jeste gubitak prijateljstva. Osnovni motiv i pokretač radnje ovog romana o odrastanju jeste iskustvo iz ranije mladosti. Roman o Cukuru Tazakiju je potpuno realistički roman, sa izrazitom metafizičkom dimenzijom. Odbacivanje iz društva od strane četvoro najbližih prijatelja, odbacivanje bez ikakvog objašnjenja, i prekid svake komunikacije, načiniće od glavnog junaka usamljenika koji će svoje godine odrastanja provoditi u lutanjima. Cukuru u imenima ljudi otkriva boje koje daju dodatnu dimenziju njihovim ličnostima, ali njegovo ime ne nosi boju, on je lišen te osobine koju smatra presudnom za određivanje identiteta i to ga čini još usamljenijim. Potraga za razlozima odbacivanja od strane prijatelja pomeriće ovaj roman iz čisto realističke u metafizičku i začudnu dimenziju. Potraga za odgovorima u slučaju Cukurua Tazakija postaje istovremeno potraga za njegovim oslobađanjem. Ovaj roman je sam Murakami nazvao eksperimentom koji je potrajao duže nego što je on očekivao. Kao i u drugim njegovim romanima, i ovde su prisutne tema dvostrukosti identiteta i odnosa između sna i stvarnosti.
Saša Jelenković
književnik, urednik kulturnih programa u Matičnoj biblioteci ’’Svetozar Marković’’